eto, allahova pomoc je zaista blizu

KOMENTAR 2. i 3. AJETA SURE EL-ANKEBUT)

“Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo” i da u iskušenje nece biti dovedni?A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih,da bi Allah sigurno ukazao na one
koji govore istinu i na one koji lažu»1

O mjestu objavljivanja sure El-Ankebut, a samim tim i njenih pocetnih ajeta, nalazimo razlicita mišljenja medu islamskim ucenjacima. Hasan, Ikrime, Ata' i Džabir smatraju da je ova sura mekanska, a Ibn Abbas i Katade smatraju da je medinska, dok Jahja bin Selam smatra da je mekanska osim prvih deset ajeta. Alija bin ebi Talib smatra da je objavljena izmedu Meke i Medine.2
Takode navode se razliciti povodi objavljivanja (sebebi nuzul) uvodnim ajetima ove sure.Ibn Abbas kaže da se navedeni ajeti odnose na progonjene muslimane Mekke koje su kurejšije zlostavljali zbog islama, a oni su Seleme b. Hišam, Ajjaš b. ebu Rebia, Velid b.Velid, Ammar b. Jasir, njegov otac i majka, kao i mnogi iz plemena Benu Mahzum i drugi.3
Mukatil je mišljenja da se pocetni ajeti ove sure odnose na Mihdžea bin Saliha, oslobodenog roba Omera b. el-Httaba, r.a, koji je od muslimana prvi poginuo na Bedru. Njega je strijelom pogodio Amir b. el-Hadremi i ubio ga, a Vjerovjesnik je tada rekao: “Prvak medu šehidima je Mihdžea, on ce biti prvi pozvan da ude na vrata Dženneta od moga ummeta.'4

Iz navedenih ajeta razumijemo da cemo neminovno biti prokušavani na putu našeg ovosvjetskog života. To je odredba našeg Gospodara koja se posebno odnosi na one koji su dosljedni poštovaoci njegovog pravog puta. Jer vjerovanje nije samo puki verbalni iskaz,vec istina koja sa sobom nosi obaveze i citavo breme tegoba za koje je potrebna jaka volja i izdržljivost.
Vjerovanje je Allahov emanet na zemlji. Njega nose samo oni koji su ga dostojni, koji su sposobni da ga nose i cija su mu srca predana i iskrena. Njega nose samo oni koji ga pretpostavljaju samo miru i spokoju, sigurnosti i spasu, uživanju i dražima. To je doista emanet zastupništva na zemlji,vodenje ljudi Allahovom putu i ostvarenju Njegove rijeci u realnom životu. To je castan emanet, to je težak emanet i to je takva Allahova odredba koju ljudi trebaju nositi,pa odatle ona traži posebnu vrstu ljudi koji ce biti strpljivi u iskušenju.5
Neizbježna pitanja Allahovih robova su zašto ih podvrgava, ponekad surovim iskušenjima, a On je tako blagodaran i milostiv prema njima? Ono što se vjernicima ponekad pricinjava mucenjem, ustvari je priprema Milostivog Gospodara, subhanehu ve teala, za izvršenje tog casnog emaneta, cija je realizacija nemoguca bez podnošenja patnji, bez stvarne izdržljivosti bolova bez istinske samokontrole i bez Allahove naklonosti i uvjerenja da poslije odlucnog idržavanja slijedi njegovo providenje i nagrada.

Životne tegobe uozbiljuju i osnažuju kako pojedince tako i citave zajednice, na taj nacin vršeci selekciju medu njima, ostavljajuci na životnoj sceni najkuražnije i najizdržljivije. Samo takvi dostojni su nosioci bajraka istine, jer Uzvišeni, uz ostalo, ovim hoce da se sami uvjerimo u našu postojnost i iskrenost u vjeri ili našu malodušnost i dvolicnost. Zato On, subhanehu, kaže: 'A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i one koji lažu.»
“Nakon žrtvovanja u ime Allaha, dolazi Allahova pomoc i konacni trijumf. Narodna izreka kaže: Nema Bajrama bez kurbana (žrtve). Bez posta i kurbana nema istinskog veselja na Bajram. Utjeha vjernicima za sve tegobe na putu islama je spoznaja da su i prijašnje generacije i Allahovi odabranici iskušavani, kao i obecanje Njegovo da ce samo oni koji budu strpljivi bez racuna biti nagradeni.”6

U 155. ajetu sure El-Bekare Allah, dž.š, kaže: “Mi cemo vas zasigurno dovoditi u iskušenja malo sa strahom i gladovanjem, i time što cete gubiti imanje i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” Ljudi se moraju odgajati na spoznajama da je život na zemlji surov i da je put do Dženneta posut trnjem i raznovrsnim barijerama. Suocavajuci se s raznim neprijatnostima, pristalice jedne ideologije ulažu više napora na putu ostvarenja sadržaja. Oni ce na kraju biti sigurniji u tu ideologiju i ona ce im biti draža. Drugi nece spoznati vrijednost te ideologije sve dok ne vide koliko iskušenja podnose njene pristalice i kako strpljivo snose sve poteškoce . Tek tada ce ti drugi ustvrditi, da u ideologiji ovih nije bilo više dobra nego nesrece, oni se ne bi pomirili s ovim poteškocama i iskušenjima niti bi mogli to izvršavati. Tada se stavovi protivnika te ideologije mijenjaju, oni sami pocinju da istražuju njene vrijednosti, cijene je i sve više postaju njoj naklonjeni.7
Uzvišeni iskušava svoje robove i u dobru i u zlu. U spomenutom ajetu navedeni su: strah, glad, umanjenje imetka, smrt dragih osoba, i neradanje ljetine. Ovo su, rekli bismo, najcešci oblici iskušenja. Medutim, Uzvišeni nas prokušava kroz naše porodice, žene i djecu, kroz izobilje u imetku i kroz lagodan život, kroz naše strasti i sklonosti ka užicima, kroz vlast i progone naših ideoloških protivnika kroz ratove, prirodne nepogode itd. Izlaz iz svih ovih iskušenja je nezamisliv bez strpljivosti kao važne komponente u životu svakog muslimana.

Strpljivost je obuzdavanje duše i njeno prisiljavanje da se pomiri s onim što joj se ne dopada i tako to da podnese sa zadovoljostvom i pomirenjem. U tom smislu, musliman svoju dušu odgaja ibadetu i cinima pokornosti prema uzvišenom Allahu, primjenjujuci prema njoj najrazlicitija sredstva, od prisile na pokornost preko suzdržavanja od nepokornosti, pa sve do nedozvoljavanja da cini ono što joj se prohtije i za cim cezne. Uz to, on je navikava i na moguce nedace, pa joj, u slucaju kada je kakva nedaca zadesi, ne dopušta da se uznemirava niti da se ljuti, jer je – kako su mudri davno rekli: «Uznemiravati se zbog onoga što je prošlo danguba, a zbog onoga što se ocekuje glupost, dok je ljutiti se na sudbinu prigovaranje Uzvišenom Allahu.»8
Ako se osvrnemo na životopis Allahovih vjerovjesnika, a.s, vidjecemo da su svi podvrgavani izrugivanju, zlostavljanjima, progonima, a neki od njih su i ubijani, kao što su Zekerija i Jahja, a.s, Ibrahim, a.s, bacen je u razjarenu vatru, Musa, a.s, bio je izložen faraonovom teroru i progonu, a Ejjub, a.s, bio je izložen strašnom iskušenju bolesti. Sulejman, a.s, prokušavan je kroz izobilje u bogastvu a Jusuf, a.s, kroz zavodenje ugledne i lijepe žene.

Lejs od Mudžahida navodi da je Alejhisselam rekao: »Allah ce na Sudnjem danu Sulejmana uzeti kao svjedoka protiv bogataša, Jusufa a.s. kao dokaz protiv bludnika, a Ejjuba a.s. kao dokaz protiv onih koji su imali teška iskušenja.»9
Uistinu, Ejjub, a.s, imao je iskušenja, ali i najviši stepen sabura pred kojim zastaje dah. Humejd kaže da je Ejjub, a.s, iskušavan punih osamnaest godina. Es-Sudejj kaže: “Meso je otpadalo sa njega, tako da su od tijela ostale samo kosti i živci. Žena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega. Kad joj je dodijalo, rekla mu je: “Ejjube, kad bi zamolio svoga Gospodara, sigurno bi te izlijecio.” On joj je odgovorio: “Uživao sam u zdravlju sedamdeset godina, pa zar je puno da sedamdeset godina saburim radi Allaha.”(10)
Zato je Allah za njega kazao: “Mi smo vidjeli da je on saburli. Divan je on rob bio i mnogo se kajao.”(11)
Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Zaista je velicina nagrade prema velicini iskušenja, zato Allah, kad zavoli nekoga, izloži ga raznim kušnjama, pa ko bude zadovoljan time, Allah ce biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.”(12)
Imajuci na umu da su vjerovjesnici na najvišem stupnju kod Allaha, dž.š, analogno ovome, i njihova iskušenja bila su najveca. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Najviše nevolja imali su poslanici, zatim dobri ljudi, zatim sljedeci i tako redom. covjek se stavlja na iskušenje prema stepenu svoje vjere, pa ako ostane cvrst onda mu se nevolja povecava.”(13)

Habbab b. Erett, r.a, pripovijeda: “Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtac, pa mu rekosmo: “Zar nam neceš tražiti pomoc od Allaha, dž.š, zar nam neceš uciniti dovu? “On nam na to odgovori: «Znajte da je medu narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ih stavili u nju i donijeli pilu kojom bi raspolutili njihovu glavu ili bi im željeznim bodljama meso i kožu od kostiju kidali, ali sve to ih ne bi natjeralo da ostave svoju vjeru.”(14)
Abdullah b. Mes'ud, r.a, pripovijeda: “Kao da sad gledam Allahova poslanika, s.a.v.s, kako prica o jednom od Allahovih poslanika (salavatullahi alejhim) kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je tekla krv niz lice, a on je, brišuci krv sa sebe, samo rekao: «Gospodaru moj, ti oprosti narodu mome, jer oni zaista ne znaju.”(15)
Svakako da u iskušenjima, cvrstinu i postojanost treba tražiti pouzdavajuci se u Allaha i moleci Ga za potporu u izdržljivosti. Allah nas, kroz casni Kur'an, poducava tome, rekavši: “O vjernici, tražite sebi pomoc u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih.”(16)
Naša trpnja nedovoljna je, bez Allahove pomoci, zato On, Uzvišeni, kaže: 'Budi strpljiv! Ali strpljiv ceš biti samo uz Allahovu pomoc!”(17)

Koga Svevišnji pomogne u izdržljivosti, taj je razborit i u najtežim neprilikama. Ilustrativan primjer nalazimo kod Muhammeda, a.s, nakon njegovog odlaska u Taif. Naime, jedne prilike Aiša, r.a, upitala ga je da li je imao težeg dana od bitke na Bedru i Uhudu, pa je on odgovorio da su poniženja i zlostavljanja koja je doživio u Taifu najgore što je doživio. I pored toga što je Poslanik, a.s, izmoren, bježeci od progonitelja iz Taifa, sklonivši se u jedan vocnjak, ovako se obratio Allahu, dž.š: “Gospodaru moj, molim Te da me fizicki ojacaš i da me izvedeš iz teške situacije u kojoj se nalazim. Molim Te da me ocuvaš od ljudskog poniženja. O Najmilostiviji! Ti si zaštitnik nejakih. Ti si moj zaštitnik. Molim Te, ne ostavljaj me u nemilosti tudinaca koji me neprijateljski docekaše! Gospodaru moj, ne prepuštj me njima! Stvoritelju moj, ako Ti nisi srdit na mene, onda za sve ove patnje ne marim. Tvoja briga o meni je prevelika, stoga utjecem se svjetlu Tvoga lica kojim si rastjerao tamu i uz pomoc kojeg upravljaš ovim i buducim svijetom i, molim Te, skini svoju srdžbu s mene! Obdari me svojom milošcu dok ne postignem Tvoje zadovoljstvo. Nema promjene niti moci, osim s Tobom.”(18)

Kad sagledamo kušnje kroz koje su prolazili najodabraniji, onda nema mjesta našoj malodušnosti i prigovorima. Stice se dojam da neki praktikuju vjeru samo radi toga da im se šta ne dogodi u životu. Obicno takvi prigovaraju govoreci: –Zar sam ja baš ovo i ovako zaslužio? To je potpuno pogrešno shvatnje iskušenja, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Kome Allah želi dobro stavi ga na kušnju.»(19). Takode, ko razmišlja o cišcenju od grijeha, nece se srditi u iskušenjima. Allahov poslanik, s.a.v.s, jednom je porucio:
“Muslimana ne pogodi nikakva nedaca ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kava nesreca, cak ni obicni ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha.”(20)
Dakle, u iskušenjima trebamo gledati Allahovu milost za nas kako je to razumijevao Omer, r.a, kad se jednom rasplakao, a njegovi ga ukucani pitali zašto place? On im je odgovorio: “Evo vec treci dan prolazim bez iskušenja pa me strah da me moj Gospodar nije zaboravio.” Uzvišeni, u 156. ajetu sure El-Bekare, pojašnjava pravilan odnos vjernika koji budu izloženi iskušenjima, rekavši: “To su oni koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽIUN - Mi smo Allahovi i svi cemo se Njemu vratiti! Njih ceka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu !(21)

Husein b. Ali, r.a, rekao je: “Kad se god musliman sjeti nedace koja ga je zadesila, ma koliko to davno bilo, pa izgovori rijeci: INNA LILLAHI..., Allah ce mu svaki put iznova dati nagradu za pokazano strpljenje i cvrstu vjeru u toj nesreci.”(22)
U vezi s rijecima Uzvišenog: INNA LILLAHI..., imam Muslim u svom Sahihu bilježi predaju od Ummu Seleme, koja kaže da je cula od svoga muža, a on od Allahova Poslanika, a.s, da je rekao: “Nema tog roba kojeg zadesi neki belaj pa kaže-INNA LILLLAHI VE INNA ILEJHI RADŽIUN - i još tome doda: “Gospodaru moj, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi, umjesto toga, još bolje, a da ga Allah ne nagradi i da mu poslije toga ne podari još bolje. “Ummu Selema dalje kaže: “Nakon što je moj muž preselio na ahiret, ja sam ucila ovu dovu i Allah mi je podario boljeg muža od njega, Allahova poslanika .”(23)

Zbog ogranicenosti našeg uma i nepoznavanja stvari iz konacnog Allahovog plana, mi u nekim stvarima, za nas naizgled neugodnim, vidimo zlo, kao što i u stvarima, naizgled dobrim, vidimo dobro, a u stvari u Allahovom odredenju one imaju sasvim drugaciji smisao. Da su kušnje mu'minima doista Allahova milost i priprema za visoke položaje u Džennetu, pokazuje nam ovaj primjer: Abdurrahman b. Zejd pripovijeda da je Isa, a.s, imao pomocnika koji se jednom zaputio na put i tamo su ga rastrgale zvijeri. Isa, a.s, poslije se obratio Allahu, govoreci: “Ja Rabbi, on mi je bio pomagac u širenju Tvoje vjere, ispomoc u poslovima s Izraelcanima i moj zastupnik kod njih, a Ti si ga prepustio zvijerima koje su ga pojele. Da» – odgovorio je Uzvišeni – «on kod Mene ima visok položaj koji nije mogao dosegnuti nikakvim djelom, pa sam ga Ja iskušao na ovakav nacin kako bi on ipak dospio na njega.”(24)
U ovoj zgodi kriju se odgovori i objašnjenja za teške belaje koji ponekad pritišcu pojedince i narode.Izdržljivost u životnim nedacama ne znaci potpunu pasivnost i predavanje iskušenjima. Doprinos našoj izdržljivosti pokušaj je za iznalaženje adekvatnih rješenja uz permanentno priznavanje Allahove pomoci i providenja. Pošto mi pouzdano ne znamo da li je nesreca koja nas je zadesila Allahova kazna ili iskušenje, moramo intenzivno moliti za oprost naših grijeha i postojanost,odnosno zaštitu od šejtana koji u naša srca pokušava ubaciti kolebljivost i malodušnost. Medutim, bez obzira koliko nam se situacija i problem cinio bezizlaznim, neprimjereno je da sebi prizivamo smrt.

Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila,a ako vec mora, onda neka kaže: – Allahu, održi me na životu dok mi je život bolji, a usmrti me kad mi smrt bude bolja od života”(25)
Zar vi mislite da cete uci u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nesatali? Njih su satirale neimaština i bolest i toliko su bili uznemirivani da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kad ce vec jednom Allahova pomoc! “Eto, Allahova pomoc je zaista blizu!”(26)
Nezamisliv je, dakle, put do Dženneta bez iskušenja. To je Allahov zakon kojim On objelodanjuje i distancira vjernike od licemjera, iskrene od neiskrenih, hrabre od kukavica. Pravo na bajrak istine i Allahovu pomoc zaslužuju oni koji, uprkos patnji i nevoljama, ostaju nepokolebljivi do kraja. To su oni koji su, u žestini patnji, uvjereni da ce do njih, ipak, Allahova pomoc doci i da sretan kraj pripada upravo njima.
- Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice ucinimo!
- Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas.Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (27)
Amin!